O meni

 

Siniša Viđak, omorište Krka

Siniša Viđak, omorište Krka

Rođen sam u Splitu 1971. Puno igre i zanimanja za prirodu, stalne vožnje biciklom i ljetovanja na Šolti, Braču i Hvaru – to je bilo moje djetinjstvo. U školi sam bio talentirano dijete, nizao petice u svim predmetima, … zapravo sam jako volio školu i uživao u učenju. Nisam provodio duge sate uz knjigu ali sam bio redovit. Kad mi je bilo 9 godina roditelji su popustili mom davljenju i odveli me na bazen. Moji vršnjaci su već trenirali u ‘velikom bazenu’ a mene su dodijelili u neku nazadnu grupu u ‘mali bazen’ – onaj plitki bazen na Poljudu između Olimpijskog i 25-metarskog bazena. Dvije godine kasnije me trener prijavio na prvenstvo Hrvatske u Splitu (za lošije plivače klub nije plaćao odlaske na natjecanja izvan Splita). Pobijedio sam u utrci na 100 i 200 metara prsno, bio drugi na 1500 metara kraul i treći na 100 metara delfin. Trener se jako šepurio, iako mislim da je on bio najviše iznenađen od svih. Nastavak moje plivačke karijere donio je naslove prvaka Jugoslavije u omladinskoj i seniorskoj konkurenciji, te državne rekorde na 50m, 100m i 200m prsno.

Što pamtim iz plivanja? Bila su to sjajna druženja, putovanja na natjecanja, odrastanje uz rub bazena i među prugama (plivačke staze smo tako zvali). Ali to je sport i čovjek najviše pamti pobjede. Zrenjanin 1987. i omladinsko prvenstvo Jugoslavije. Nakon kvalifikacija se pobjednik očekivao na razini vremena 1:09,00. U finalnoj trci sam tremu po prvi put izokrenuo (kao čarapu) u kontrolirani bijes i s ovim snažnim unutarnjim akumulatorom snage razvalio državni rekord i po prvi put u životu postao prvak Jugoslavije. Vrijeme 1:07,37. U Zagrebu sam se 1989. ‘klao’ s Jurom Vračunom iz Celja punih 175m tijekom utrke na 200m prsno. Zadnjih 25m sam izvukao snažniji finiš od njega i oborio seniorski državni rekord Jugoslavije. Po prvi put sam se popeo na pobjedničko postolje u seniorskoj konkurenciji – novi državni rekord je glasio 2:22,50. Na Kupu Jugoslavije u Splitu 1990. sam bio u životnoj formi. Dva tjedna ranije, na pojedinačnom prvenstvu Jugoslavije u Celju bio sam drugi na 100m prsno (Jure Vračun je bio prvi), a obojica smo plivali brže od državnog rekorda. Na 200m prsno sam odjurio u pobjedu od početka utrke, oborio rekord i došao na prag jedne magične vremenske barijere: plivao sam 2:20,04. – samo 4 stotinke sekunde su me dijelile od guranja granice državnog rekodra ispod 2:20,00. Na Kupu Jugoslavije u Splitu sam razbio Jurin rekord gotovo više od sekunde, plivao 100m prsno 1:03,37. Kada sam dotakao cilj i podigao pogled na ‘semafor’ nisam vjerovao u rezultat i mislio sam da je u pitanju tehnički kvar. Pljesak i buka s tribina su me uvjerili da je ovo novi državni rekord i da je vrijeme koje vidim stvarno vrijeme. Vrijedi se prisjetiti da sam u prolazu na 50m tijekom te utrke bio prvi čovjek u Jugoslavili koji je probio barijeru od 30 sekundi na 50m prsno: moje prolazno vrijeme je bilo 00:29,80. Sutradan sam u jutarnjoj trci na 200m prsno pomakao još jednu barijeru – rezultat je bio 2:19,38. Eto i prvog vremena tadašnje države ispod 2:20,00 na 200m prsno. Da, bila je to moja životna forma, a rezultati su mi osigurali stipendiju na Brigham Young University, Provo, Utah, USA.

U Americi sam dio četiri i pol godine, iako sam svako ljeto bio u Hrvatskoj. U Provu mi je bilo lijepo, puno sam radio (trenirao i učio), naučio sam kuhati, i stekao sam prijatelje do groba. Brad Jarocky, Boris Bošnjaković, Kristy i Rachelle, … samo su neka imena koja su mi u srcu.

Po povratku u Hrvatsku sam odslužio vojni rok (kolovoz 1996 – lipanj 1997). Bio sam u Sinju, na Visu, i u Splitu. Stekao opet nove prijatelje, a s nekima sam u kontaktu i dan danas.

U srpnju 1997. sam otišao na razgovor za posao u turističku agenciju F tours. Dobio sam šansu kao pratitelj srednjoškolskih ekskurzija u inozemstvo. Prvi je bio Pariz, a zatim Prag, Barcelona, … Nakon godinu dana sam dobio i stalno zaposlenje kao komercijalist prodaje u istoj agenciji. Nakon desetak godina u školskom turizmu počeo sam razvijeti odjel za putovanja odraslih. Odjel sam nazvao Explora. Od 2006. sam u ovim okvirima podizao čarter zrakoplove za Pariz, Lisabon, Porto, Barcelonu, Madrid, Granadu, Kairo, Istanbul, Izmir, Rigu, Luksemburg, Sankt Peterburg. Puno sam grupa realizirao na komercijalnim letovima, od Andaluzije do Seoulu, od Amsterdama do Tel Aviva, od Berlina do Ammana. Počeo sam pisati i na Internetu objavljivati putopise, a uskoro sam pisao i uređivao Explora News (24 stranice u boji – putopisnu novinu koja izlazi dva puta godišnje). Krenula je i Explora – putopisna ćakula na radiju KL. Radio sam je tri godine sa Zlatkom Bokom. Bilo je naporno ali zabavno, družili smo se i imali pristojan broj slušatelja. Promjena vlasništva KL-a uvjetovala je prekid emisije.

Već desetljećima sam akvarist hobista. To je odmor od ljudi, ali prije svega akvaristika je za mene dodir s Prirodom. Nastavno na radove Takashi Amana (Japan) sam postao aquascaper, ogranak akvaristike koji traži puno znanja, odličnu opremu i kreativnost. Akvaristika i aquascape me i danas jako vesele.

Susret u Barceloni

Susret u Barceloni

Kako bih sebe danas opisao? Plivač, akvarista, rekreacijski kuhar, turistički radnik i vodič na putovanjima, pisac putopisa, radijski voditelj, povremeni predavač na agencijskom tečaju za turističke pratitelje … ljubitelj znanja i knjige, glazbe i dobrih ljudi. Ili možda lakše i kraće, jednostavno Siniša Viđak.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s